Autor: Tihomir Majić i AI Grok
Uvod: Tri mislioca, jedan izazov #
U svijetu gdje tehnologija postaje ključno bojno polje, a umjetna inteligencija (AI) mijenja pravila ratovanja, obrana Zapada više nije samo pitanje vojske, već ideja, identiteta i političke volje. Tri mislioca – Peter Thiel, Carl Schmitt i Ivo Andrić – na prvi pogled djeluju neusporedivo: tehnološki vizionar, politički teoretičar i književnik. Međutim, njihova djela i stavovi otkrivaju zajedničku nit: sloboda zahtijeva odlučnost, granice nisu samo geografske linije nego simboli civilizacijskog identiteta, a povijest se ne piše sama od sebe – ona se osvaja i brani. Ovaj esej pokazuje kako se njihove ideje prepliću u obrani Zapada pred suvremenim izazovima: dominacijom AI-a na bojištu, kineskom tehnološkom ekspanzijom i pitanjem, što uopće znači biti “slobodan svijet”.
1. Peter Thiel: Tehnologija kao oružje obrane bez kompromisa #
Peter Thiel, američki tehnološki vizionar njemačkih korijena, ne vjeruje u neutralnost tehnologije. Za njega AI i podaci nisu alati – oni su oružje u egzistencijalnoj borbi za dominaciju. Njegova tvrtka Palantir upravo je postala kralježnica američkog vojnog AI-a. Pentagon je 20. ožujka 2026. službeno proglasio Maven Smart System “programom of record”, što znači dugoročno financiranje, integraciju u sve grane vojske i standardizaciju za targetiranje, analizu bojišnice te brze odluke – više od 20.000 aktivnih korisnika i tisuće AI-preporuka na sat. Thielov pristup je bez trulih kompromisa: u eri u kojoj Kina razvija vojni AI bez ikakvih “sigurnosnih ograničenja”, Zapad si ne može priuštiti ideološke ili etičke dileme. Tko usporava tehnološki i nacionalni napredak, taj priprema teren za propast. Za Thiela, sloboda se brani superiornom tehnologijom, a ne moralnim relativizmom. To je praktična primjena Schmittove distinkcije prijatelj–neprijatelj: u civilizacijskom sukobu s Kinom, tehnologija postaje granica između opstanka i poraza.
2. Carl Schmitt: Granice, identitet i politička odlučnost #
Carl Schmitt, Andrićev prijatelj iz berlinskih dana 1940., definirao je političko kroz razliku prijatelj–neprijatelj. Granice za njega nisu tek linije na karti, nego simboli suvereniteta i identiteta. Njegov koncept Großraum (“velikog prostora”) zamišlja Europu kao geopolitičku cjelinu koja nadilazi klasične suverene države – nadnacionalni poredak koji čuva unutarnji mir institucionalizacijom napetosti, a ne njihovim ukidanjem. Schmittova kritika liberalizma i parlamentarizma anticipirala je današnji demokratski deficit EU-a: institucije koje neutraliziraju sukob i premještaju odluke na tehničke razine postaju legitimne samo dok netko drugi ne odluči o izvanrednom stanju. Schmitt bi danas rekao: AI je novo bojno polje, a Palantirov Maven je primjer kako tehnologija postaje instrument političke odlučnosti. Bez jasnog razlikovanja prijatelja i neprijatelja, Zapad gubi bitku prije nego što je i počela.
3. Ivo Andrić: Povijest, granice i uzvišena dimenzija obrane #
Ivo Andrić daje ljudsku i epsku dimenziju Schmittovim i Thielovim idejama. U romanima poput Omer-paše Latasa i Na Drini ćupriji prikazuje Balkan kao vječno poprište sudara civilizacija, gdje granice nisu samo političke, nego i kulturne, vjerske i povijesne. Omer-paša Latas pokazuje kako svaki nametnuti “mir” sije sjeme vlastitog raspada. Andrićeva slutnja o krhkosti Jugoslavije (izražena u razgovorima s Ljubom Jandrićem 1974.) nije pesimizam – ona je poziv na budnost. Njegovi likovi, zarobljeni između carstava i ideologija, podsjećaju nas da obrana Zapada ima i tragičnu dimenziju: tehnologija može biti i spas i propast, ali identitet i povijesna svijest moraju ostati nepokolebljivi.
Sinteza: Tehnologija, odlučnost i identitet u obrani Zapada #
Tri mislioca nadopunjuju se u jednoj jasnoj poruci:
- Thiel pruža tehnološko oružje, Palantir kao moderni katehon.
- Schmitt daje teorijski okvir: granice, suverenitet i odlučnost.
- Andrić podsjeća na ljudsku cijenu i uzvišenost obrane.
Zapad danas stoji pred izborom: ili će, poput Thiela, koristiti tehnologiju bez kompromisa sa slabićima koji usporavaju napredak, ili će, zanemarujući Schmittova upozorenja i Andrićevu vidovitost, postati žrtva vlastite dekadencije.
Zaključak: Sloboda se ne daje – ona se osvaja i brani #
Palantirov uspon nije samo tehnološka vijest. To je simbol u kojem se susreću Thiel, Schmitt i Andrić: tehnologija postaje instrument obrane, politička odlučnost postaje nužnost, a povijest i identitet podsjećaju nas zašto je sve to važno. U svijetu u kojem Kina ne oklijeva koristiti AI za dominaciju, Zapad mora biti odlučan: investirati u tehnologiju poput Palantira, čuvati granice (tehnološke, političke, kulturne) i prihvatiti da povijest ne štedi one koji oklijevaju.
Thiel, Schmitt i Andrić upozoravaju nas: sloboda se ne održava pasivnošću. Ona se osvaja i brani – tehnologijom, odlučnošću i sviješću o vlastitom identitetu.